Apartmani Savudrija: privatni smještaj u mjestu Savudrija u Istri

Savudrija - povijest i znamenitosti

Nedaleko savudrijskog svjetionika, o kojem će kasnije biti više riječi, na najzapadnijoj točki Hrvatske, rtu Lako između Savudrije i Bašanije, pronađeni su kameni predmeti i oruđa koja je čovjek koristio prije više od 11.000 godina. U novijim razdobljima prapovijesti ovaj je kraj bio poprilično gusto naseljen. Značajnija gradinska naselja nalazila su se na brdima Sv. Petar kod Crvenog Vrha i Romanija kod Zambratije.

U antičko se doba ovaj kraj osobito razvija. Dosadašnja brojna istraživanja, koja niti približno nisu dovršena, ukazuju da je praktički cijela obala od Savudrije do Umaga bila izgrađena, prepuna gospodarsko-ladanjskih vila, luka i lučica, te drugih objekata. Stare nam karte ukazuju na dva naselja, Silvium, današnju Savudriju, te Sepomaju ili Sepomaiu. Sepomaia je vjerojatno bila veliko, relativno raštrkano naselje koje se protezalo uz obalu od Zambratije, pa sve do Umaga. Sepomaia je zasigurno nastala još u prapovijesti, no svoj je procvat doživjela u antici. Mnogi će ovom toponimu pripisati keltsko porijeklo, a moguće je da su naselje i osnovali Kelti. Prošli su ovuda u 4. stoljeću pr.n.e. u svom pohodu kojim su stigli sve do Grčke, pa i dalje, do Male Azije, vjerojatno da su dolazili i kasnije, kada su ih Rimljani potiskivali sa sjevera današnje Italije. Da li je dio njih ostao u Sepomaji i stopio se s Histrima, teško je reći. Kako god bilo, ljubitelji povijesti svakako će uživati u istraživanju brojnih antičkih ostataka duž obale, a ne propustite posjetiti višednevni festival antike Sepomaia Viva, koji se tradicionalno održava ljeti u obližnjem Umagu.

Sama je Savudrija u antičko doba bila izuzetno značajna luka, jedna od najvećih na istočnoj obali Jadrana. Već prirodno dobro zaštićena uvala u kojoj se luka nalazila tada, a gdje je i danas, bila je dodatno zaštićena s dva lukobrana, koji su djelomično rekonstruirani i uklopljeni u današnje lukobrane. Na obali su otkriveni brojni objekti koji su bili dio luke, a bez sumnje će otkrića biti još. Donedavno se vjerovalo da je jedan od najznačajnijih sačuvanih objekata bila cisterna za vodu, no najnovija istraživanja ukazuju da se vjerojatno ipak radilo o nekom podzemnom skladištu. Već i sama lokacija ove luke ukazuje na njenu važnost. Naime, bilo je to posljednje sigurno utočište brodovima koji su plovili prema lukama Tršćanskog zaljeva, te izuzetno važnom rimskom gradu Akvileji. U to je doba bilo potrebno mnogo više luka nego danas. Plovilo se samo danju, blizu obale. Svako nevrijeme onemogućilo bi plovidbu, a čak i vjetar nepovoljnog smjera prisilio bi mornare da pričekaju da vjetar okrene smjer, kako bi nastavili s plovidbom. Sigurnost dok se ne stvore uvjeti za nastavak plovidbe mogla se pronaći jedino u zaštićenoj luci.

Sada ćemo nakratko preskočiti nekoliko stoljeća i reći nešto o jednoj mnogo mlađoj kulturno-povijesnoj znamenitosti Savudrije. Nedaleko savudrijske luke nalazi se župna crkva Sv. Ivana apostola. Izvorno se radilo o radilo o romaničkoj crkvi iz 11. stoljeća, koja je temeljito pregrađena 1826. godine. Točnije bi bilo reći gotovo potpuno srušena 1826. godine i sagrađena nova. Prije rekonstrukcije bila je to velika, trobrodna crkva. Dva su bočna broda porušena, središnji je pregrađen. Najstariji sačuvani dio stare crkve je krstionica iz 1678. godine. Zvonik crkve Sv. Ivana apostola sagrađen je 1869. godine. Danas je pokraj crkve župni dvor, ispred kojeg je šterna, cisterna za vodu, iz 1476. godine. Da li je postojala starija crkva od ove romaničke iz 11. stoljeća? Do danas nikakvi tragovi nisu pronađeni, no mi uopće ne sumnjamo u to. Po prestanku progona kršćana u Rimskom Carstvu, u svakoj važnijoj luci, a Savudrija je svakako bila jedna od njih, sagrađene su velike starokršćanske crkve, ponekad i više njih, obično predimenzionirane za potrebe lokalnog stanovništva. Služile su pomorcima, koji su čekali nastavak putovanja, danima ili čak tjednima. Sigurni smo da je i romanička crkva Sv. Ivana apostola nastala pregradnjom jedne takve crkve.

U sumrak antike i početkom srednjeg vijeka vremena se drastično mijenjaju. Trgovina stagnira, savudrijska luka gubi na važnosti. Barbarska plemena prijete nezaštićenim naseljima kakvo je bila Sepomaja. Tada se gradi utvrda, kaštel Sipar, na poluotoku koji danas u vrijeme plime postaje otok. Trebao je služiti za zbjeg stanovnicima Sepomaje, no ubrzo će postati mjesto njihovog stalnog boravka.

Godine 875. ili 876. neretljanski gusari predvođeni knezom Domagojem haraju ovim područjem. Oštro upozorenje koje je, nedugo prije toga, papa Ivan VIII poslao knezu Domagoju zbog njegovog gusarenja očito nije urodilo plodom. Baš ispred Savudrije flota kneza Domagoja porazit će mletačku flotu, te će nakon toga opljačkati Savudriju, koja je već u to doba bila neveliko naselje, te porušiti i opustošiti mnogo značajnije gradove, Sipar, Umag i Novigrad . Umag i Novigrad bit će obnovljeni, no Sipar neće, to je bio njegov kraj. Danas su ostaci Sipra većim dijelom pod morem, zbog stalnog podizanja razine mora. Veći je dio vidljiv u vrijeme oseke, manji u vrijeme plime. U narodnoj je predaji do današnjih dana sačuvan spomen na jaku oseku 1771. godine, koja je otkrila sablasne ruševine grada čija je veličina potpuno iznenadila tadašnje stanovnike ovog kraja.

Kroz stoljeća će Savudrija i okolna mjesta ostati malena sela ribara i poljoprivrednika, daleko od svog antičkog sjaja i značaja. Život će se vratiti na neke prapovijesne gradine, pa će tako na ruševinama histarske gradine na Sv. Petru u 9. stoljeću biti izgrađena crkva Sv. Petra, po kojoj će brdo i dobiti svoje današnje ime. Ova je crkva desakralizirana u 19. stoljeću i tada pretvorena u štalu. Ribarska tradicija iz tog dugog razdoblja ostavila je ipak nešto vrlo zanimljivo – način na koji ribari "spremaju" svoje čamce. Oni ih, naime, ne vezuju u lučici, već ih podižu iz mora na drvene konstrukcije, nosače, koji su danas predmet interesa mnogih posjetitelja Savudrije i česta meta objektiva fotoaparata.

Godine 1177. Savudrija je možda bila svjedok još jedne pomorske bitke. Danas se ta bitka smatra legendom i mnogi povjesničari tvrde da se zapravo nikada nije niti dogodila. Mnogo je detaljnih informacija i pojedinosti o njoj dostupno, što bi mogao biti pokazatelj da je bitka ipak bila stvarna, no isto je tako moguće da je cijelu priču izmislila Venecija s ciljem veličanja svoje pomorske moći. Bio je to sukob Lombardske lige i Svetog Rimskog Carstva. Na jednoj je strani bila mletačka flota, koju je predvodio dužd Sebastiano Ziani i papa Aleksandar III, a na drugoj galije pod zastavama Pise i Genove, lojalne caru Fridriku Barbarossi, predvođene, i sada dolazimo do problema, Barbarossinim sinom Otonom, budućim carem Svetog Rimskog Carstva. O kakvom se problemu radi? Oton, kasnije car Oton IV, nije bio sin Fridrika Barbarosse, već Henrika Lava, a u vrijeme odvijanja te navodne bitke bio je još malo dijete. Mlećani su navodno sakrili flotu u Piranskom zaljevu, te iznenadili carsku flotu, zarobivši 48 galija. Navodno je tada i Oton zarobljen, a legenda dalje kaže da je po njegovom pokušaju bijega Savudrija dobila svoje današnje talijansko ime, Salvore. Pokušao se, naime, sakriti u nekoj cisterni u Savudriji, a "Salvo re" značilo bi "spas za kralja". Freska s prikazom ove navodne bitke krasila je dvoranu Velikog vijeća Mletačke Republike u Duždevoj palači. Izgorjela je u požaru 1577. godine, a tada je, oko 1605. godine, slikar Domenico Tintoretto dobio zadatak izraditi novu sliku, koja je sačuvana do danas. Sumnju na istinitost ove bitke baca još jedna povijesna činjenica. Papa Aleksandar III zaista je prolazio ovuda 1177. godine. Možda se zaustavio u Savudriji i podijelio oproste, kako legenda kaže, no on je putovao u Veneciju, kako bi s Fridrikom Barbarossom potpisao mirovni sporazum.

U stoljećima koja slijede, čini se, nije se ništa značajno događalo u Savudriji. Bila je malo mjesto poljoprivrednika i ribara pod mletačkom vlašću. U 19. stoljeću Savudrija postaje dio Austrougarske monarhije i tada nastaje njena, ako ne najvažnija, onda posjetiteljima sigurno najinteresantnija znamenitost – svjetionik. Izgrađen je 1818. godine, a njegovom prvom paljenju prisustvovao je i sam austrougarski car. Uz svjetionik je vezana još jedna legenda, koja bi vrlo lako svojim dobrim dijelom mogla biti istinita. Legenda kaže kako se austrijski grof Metternich zaljubio u neku savudrijsku djevojku, te za nju izgradio svjetionik i kuću do njega, no ona je umrla nedugo prije nego što je gradnja bila dovršena. Grof Metternich, kasnije austrougarski kancelar, zaista je nadgledao gradnju ovog svjetionika. Danas je ovo najstariji svjetionik na Jadranu. Bio je prvi u svijetu koji je za rasvjetu koristio plin, dobiven destilacijom ugljena. Ugljen se dovozio iz Labina. Godine 1945. Nijemci su ga minirali i pukom je srećom izbjegnuto njegovo rušenje. Svjetionik je desetljećima bio od izuzetnog značaja za tršćansku luku. Naime, s brda iznad Trsta svjetionik se vidi, te su svjetioničari signalizirali dolazak brodova, dajući tršćanskoj luci dovoljno vremena da se pripremi za njihov prihvat.

U 19. stoljeću u okolici Savudrije nastaju velika poljoprivredna imanja, tzv. stancije. Radilo se o kompleksima gospodarskih zgrada, te stambenih zgrada za radnike koji su na stancijama radili. Najveće među njima bile su toliko velike, da ih se moglo smatrati manjim naseljima. Danas su napuštene i u ruševnom stanju, no neke od njih svakako vrijedi obići i pogledati. Osobito ćemo izdvojiti Veliku stanciju, ili vilu Cesare, smještenu nedaleko stare jezgre Savudrije. Građena je u više faza, a znatno ju je nadogradio tršćanski industrijalac i brodovlasnik Carlo Cesare, koji je njenim vlasnikom postao 1877. godine.

Početkom 20. stoljeća Austrougarska će Savudriju proglasiti klimatskim lječilištem za djecu, kako su to osobito voljeli raditi u to doba. Tada će se u Savudriji izgraditi secesijske i historicističke vile i bit će to početak turizma u Savudriji. Danas je Savudrija prvenstveno turističko mjesto. Njena turistička ponuda i sadržaji koji su na raspolaganju gostima vrlo su bogati i raznoliki, te bez obzira što se radi o malom mjestu, po svojoj turističkoj ponudi često nadmašuje daleko veća turistička odredišta.

Plaže u Savudriji

Savudrija i njena okolica obiluje uvalama u kojima se nalaze lijepe prirodne plaže. Plaže su većinom kamenite i stjenovite, no naći će se i šljunčanih. Mnoge od njih okružuje bogata mediteranska vegetacija, te neće biti problem pronaći prirodnog hlada u neposrednoj blizini plaže. Jedna od popularnijih savudrijskih plaža nalazi se u neposrednoj blizini svjetionika.

Ljubitelji nudizma i naturizma naći će nudističku plažu u Savudriji, kao i nudistički kamp s plažama kod Crvenog Vrha.

Turistička naselja u okolici Savudrije imaju uređene plaže s bogatom ponudom dodatnih sadržaja.

Aktivni odmor u Savudriji

Ljubitelji sporta i aktivnog odmora sigurno neće pogriješiti odaberu li Savudriju kao svoje odredište za godišnji odmor. Biciklističke staze provest će Vas kroz znamenitosti i prirodne ljepote u okolici Savudrije, a bicikl u Savudriji možete i unajmiti. Na raspolaganju Vam je nekoliko teniskih terena u Savudriji i turističkim naseljima u njenoj okolici, a naći ćete ovdje i nogometni teren, te terene i igrališta za razne druge sportove – košarku, rukomet, boćalište, stolove za stolni tenis, terene za mini golf. Na nekoliko plaža možete zaigrati odbojku na pijesku.

Kod Crvenog Vrha moderno je i vrhunski opremljeno golf igralište s 18 rupa. Za sve zainteresirane ovdje se organizira i škola golfa. Ukoliko Vam je svijet golfa nepoznat, a željeli biste ga upoznati, svakako Vam savjetujemo da se prije upoznate s poprilično strogim pravilima odijevanja kojih se ovdje morate pridržavati.

Ljubitelji jahanja naći će kod turističkog naselja Katoro konjički centar. Ovdje se organizira škola jahanja, a postoje i posebni programi prilagođeni djeci i nejahačima.

Ronioci će u Savudriji pronaći ronilački centar koji će im pružiti sve potrebne usluge, te ih povesti na organizirane urone i istraživanje prirodnih ljepota podmorja i olupina potonulih i potopljenih brodova. Želite li se tek okušati u ronjenju, tečajevi pod vodstvom iskusnih instruktora pravo su rješenje.

More oko Savudrije idealno je za jedrenje na dasci zbog umjerenih vjetrova koji ovdje gotovo konstantno pušu. Za početnike će biti idealne mirne zaljevske vode kod savudrijskog poluotoka, dok će oni iskusniji uživati na otvorenom moru, osobito o vrijeme snažnijeg vjetra, tramontane. Mnogi Savudriju uvrštavaju među deset najboljih lokacija za surfanje, odnosno jedrenje na dasci, na hrvatskoj obali Jadrana. Ovdje ćete pronaći windsurfing centar, gdje možete unajmiti opremu ili pohoditi tečajeve ako se tek želite okušati u ovom sportu.

Zanima li Vas neki egzotičniji sport? Upoznajte pljočkanje, drevni ali slabo poznat sport, na turniru, ili kako ga ovdje nazivaju svjetskom prvenstvu u pljočkanju, koji se tradicionalno održava u Savudriji od 1999. godine.

Gastronomija i zabava

U Savudriji i naseljima u njenoj neposrednoj blizini nekoliko je kvalitetnih restorana i konobi, gdje ćete imati priliku uživati u tradicionalnim specijalitetima istarske kuhinje. Savudrija je ribarsko naselje, pa će ovdje uvijek biti svježe ribe i ukusnih ribljih specijaliteta, te jela od rakova i školjki. Savudrija je također i poljoprivredni kraj, te ćete tu naći domaće povrće, uzgojeno na tradicionalan, ekološki način. Sve specijalitete ovdje svakako vrijedi zaliti čašom vrhunskog savudrijskog vina.

U večernjim satima zabavu možete potražiti u nekom od savudrijski kafića ili na jednoj od ljetnih terasa, a možete se zaputiti i u neku diskoteku u obližnji Umag. U ljetnim mjesecima u Savudriji se održavaju razne manifestacije i pučke fešte. Posebno valja istaknuti tradicionalnu pučku feštu Savudrijske noći, te zabavno-kulturno-gastronomsku manifestaciju Svjetionik ljubavi, posvećenu zabranjenoj ljubavi grofa Metternicha, o kojoj govori legenda o savudrijskom svjetioniku, a u organizaciji udruge Istra Inspirit.

Dolazak u Savudriju

Iz zapadne i središnje Europe automobilom je vjerojatno najbolje doći preko Kopra u Sloveniji, ući u Hrvatsku na graničnom prijelazu Plovanija kod Buja, te zatim državnom cestom D75 stići do Savudrije. Iz drugih dijelova Hrvatske ili istočne Europe zaputite se prema Rijeci, te zatim Istarskim ipsilonom prema Umagu i državnom cestom D75 do Savudrije. Put možete nešto skratiti krenete li od čvora Lupoglav državnom cestom D44 preko Buzeta. Dobra bi opcija mogla biti i krenuti prema Savudriji kroz Sloveniju, preko Ljubljane i Kopra.

Međugradskih autobusnih linija za Savudriju nema, no obližnji Umag, udaljen tek 7 km, vrlo je dobro prometno povezan s gotovo svim većim hrvatskim gradovima. Od Umaga do Savudrije možete stići taksijem.

Najbliža međunarodna zračna luka je u Puli, udaljena od Savudrije 90 km. Između ostalih, tamo leti i nekoliko niskotarifnih avioprijevoznika, osobito u ljetnim mjesecima, povezujući je s mnogim gradovima Europe. U zračnoj luci možete unajmiti automobil, ili organiziranim prijevozom stići do pulskog autobusnog kolodvora, autobusom do Umaga, te taksijem do Savudrije, a moguća je i organizacija transfera od zračne luke do Savudrije. Tršćanska međunarodna zračna luka Friuli Venezia Giulia tek je nešto dalje, manje od 100 km udaljena od Savudrije.

Smještaj u Savudriji u ponudi Apartmani Hrvatska

Apartmani Hrvatska može Vam sa zadovoljstvom ponuditi smještaj u Savudriji. Na raspolaganju su apartmani kod privatnih iznajmljivača.

U blizini Vam smještaj možemo ponuditi u Umagu (7 km od Savudrije), gdje su Vam na raspolaganju apartmani i sobe. Također Vam Apartmani Hrvatska može ponuditi smještaj u slijedećiom mjestima: Poreč , Rovinj , Pula , Novigrad , Vrsar , Funtana , Bale , Fažana , Peroj , Banjole , Medulin , Premantura